Komentar probranih hadisa - prvi dio

Zahvala Uzvišenom Allahu, dželle še'nhu, Gospodaru svih svjetova, Jedinom koji zaslužuje da istinski bude obožavan. Neka je salavat i selam na Njegovog posljednjeg i najodabranijeg poslanika, Muhammeda, njegovu časnu porodicu, vjerne i plemenite ashabe, i sve one koji ih budu slijedili na istini i bogobojaznosti do Sudnjega dana.

(1.) Prvi hadis:

Od Umera ibnul-Hattaba, radijellahu 'anhu, se prenosi da je rekao: Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Doista su djela prema namjerama - a u drugom rivajetu: prema namjeri - i doista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio. Pa ko učini hidžru radi Allaha i Njegova poslanika - njegova hidžra je radi Allaha i Njegova poslanika. A ko učini hidžru kako bi stekao nešto od dunjaluka, ili radi žene kako bi se njome oženio - njegova hidžra je radi onoga zbog čega ju je učinio."

Hadis bilježe imami Buhari (1) i Muslim (5036) u svoja dva 'Sahiha', koja su dvije najvjerodostojnije i najpouzdanije knjige pod nebeskim svodom nakon Allahove plemenite Knjige.

Kratka biografija ravije-prenosioca: 'Umer ibnul-Hattab ibnu Nufejl ibnu Abdul'uzza ibnu Rijah el-Kureši el-Adevi, Ebu Hafs, vođa pravovjernih, rodio se trinaest godina nakon događaja sa slonom i bio je jedan od najplemenitih kurejšija. Islam je primio nakon četrdeset muškaraca i jedanaest žena, i njegovo primanje islama je bio ponos za muslimane i jedan od najvećih razloga širenja islama u prvo vrijeme. Učestvovao je u bici na Bedru i u svim ostalim bitkama sa Allahovim poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem. Preuzeo je hilafet nakon Ebu Bekra, radijellahu 'anhu, i data mu je prisega na isti dan kada je na ahiret preselio Ebu Bekr, pa je bio najbolji naslijednik najboljem naslijedniku Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem. Za vrijeme njegove vladavine Allah ga je počastio mnogim osvajanjima, od kojih su bila osvajanja Šama, Iraka, i Misra. Na prstenu kojeg je nosio bilo je ispisano: "Dovoljna je smrt kao opomena o Omere!". Prenosi se od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da je rekao: "Da nakon mene ima poslanika sigurno bi to bio Omer." Uzvišeni Allah, dželle še'nhu, je objavom više puta potvrdio njegovo mišljenje. Rekao je Alija ibnu Ebi Talib, radijellahu 'anhu: "Najbolji od svih ljudi nakon Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, je Ebu Bekr, a zatim Omer." Rekao je Ibnu Mes'ud, radijellahu 'anhu: "Od kako je Omer primio islam ostali smo ponosni!" Predvodio je hilafet deset godina i pet mjeseci, i bio je ubijen u Srijedu četri dana prije isteka mjeseca Zul-hidžeta dvadeset i treće godine (23 g.h.), i ukopan je pored Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, i Ebu Bekra, radijellahu 'anhu, u kući Aiše, majke vjernika, radiejllahu 'anha. Njegove vrline i vrijednosti su mnoge. Allah da bude zadovoljan s njim.

(Pogledaj: 'Isti'ab' str. 354-359 od imama Ibnu Abdul-Berra, 'Tehzibul-kemal' 21/316-325 od hafiza Mizzija, 'Tezkiretul-huffaz' 1/11-12 od hafiza Zehebija, 'Isabe' 2/1307-1308 i 'Tehzibut-tehzib' 3/221-222 od hafiza Ibnu Hadžera, rahimehumullah.)

Komentar hadisa:  Uzvišeni Allah, dželle še'nhu, je počastio Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, i podario mu jezgrovit govor. Rečenice sa malo riječi koje u sebi nose mnogo značenja, poruka, i pouka. Takav je slučaj i sa ovim plemenitim hadisom, koji se ubraja u temeljne i osnovne hadise na kojima je islam sagrađen.

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, u ovom hadisu ukazuje svome ummetu da svako djelo koje uradi musliman, a pri tome nije iskren prema Uzvišenom Allahu i sa njime ne želi da stekene Njegovo zadovoljstvo i Plemenito lice, biva odbačeno i neprihvatljivo kod Allaha, dželle dželaluh, i od njega nema koristi ni na dunjaluku ni na ahiretu. Ko naumi loše djelo biće za njega nagrađen pa makar u vanjštini i izgledalo kao dobro djelo, a ko naumi dobro djelo biće za njega nagrađen, ako je djelo islamom propisano, pa makar nekome izgledalo kao loše djelo. I zato kaže: "Doista su djela prema namjerama..." tj. primanje djela ili njihovo odbijanje kod Allaha, dželle še'nhu, je zasnovano na ispravnosti nijjeta-namjere onoga koji ih čini. Na to ukazuje i drugi dio hadisa gdje kaže Allahov posalnik, sallallahu 'alejhi we sellem: "i doista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio" tj. biće nagrađen shodno svojoj namjeri, pa ako bude naumio dobro biće za dobro i nagrađen, a ako bude naumio loše biće za loše i nagrađen, i nikome se nepravda neće učiniti.

Nemoguće je zamisliti za razuman čovjek radi neko djelo bez nijjeta-namjere, i zato kaže Ibnu Kudame, rahimehullah: "Da nas je Allah obavezao da radimo neko djelo bez namjere, obavezao bi nas sa onim što nismo u mogućnosti."

Mjesto nijjeta je u srcu i nije ga obaveza izgovarati na jeziku po slaganju svih islamskih učenjaka, naprotiv izgovaranje nijjeta jezikom je zabranjeno i praksa koju je obaveza napustiti, jer je to bid'at-novotarija. Izgovaranje nijeta jezikom nije bila praksa Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, niti njegovih ashaba, niti ikoga od prvih generacija, koji su nas pretekli u svim vidovima dobročinstva.

Nijjet je propisan kako bi se napravila razlika između ibadeta i adeta (običaja), i propisan je kako bi se napravila razlika između samih stepena i vrsta ibadeta.

Primjer za razlikovanje između ibadeta i adeta: Čovjek koji boravi jedan vremenski period u mesdžidu kako bi se odmorio se razlikuje od onoga koji boravi u mesdžidu sa namjerom itikafa kako bi se približio Allahu, dželle še'nuh.

Primjer za razlikovanje stepena i vrsta ibadeta: Onaj ko klanja dva rekata u vrijeme sabah-namaza sa nijetom sunneta se razlikuje od onog koji klanja dva rekata sa nijetom farza.

Riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: Pa ko učini hidžru radi Allaha i Njegova poslanika - njegova hidžra je radi Allaha i Njegova poslanika. A ko učini hidžru kako bi stekao nešto od dunjaluka, ili radi žene kako bi se njome oženio - njegova hidžra je radi onoga zbog čega ju je učinio.", su primjer za razlikovanje između ibadeta i adeta (običaja).

Bilježi imam Taberani u 'Mu'džemul-kebiru'  (9/103) od Abdullaha ibnu Mes'uda, radijellahu 'anhu, da je rekao: "Ko učini hidžru radi nečega to mu i pripada. Čovjek je učinio hidžru kako bi se oženio sa ženom po imenu Ummu Kajs, pa su ga nazvali Muhadžir (onaj ko je učinio hidžru radi) Ummu Kajs."

Kaže hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullah: "Lanac prenosilaca ove predaje je sahih-vjerodostojan." (Pogledaj: 'Fethul-Bari' 1/14 od Ibnu Hadžera).

Neki od islamskih učenjaka spominju da je događaj Muhadžira Ummu Kajs povod ovog hadisa, a Allah, dželle še'nhu.

(Pogledaj: 'Šerhu erbeine hadis' str. 8-16 od Nevevija, 'Džamiul-ulum wel hikem' str. 14-32 od Ibnu Redžeba, 'Fethul-Bari' 1/13-24 od Ibnu Hadžera, 'Šerh Umdetul-ahkam' 1/51-53 od S'adija.)

Pripremio:
hfz. Amir Smajić
Fakultet Hadisa Časnog
  Diese E-Mail-Adresse ist gegen Spambots geschützt! JavaScript muss aktiviert werden, damit sie angezeigt werden kann. Ova e-mail adresa je zaštićena od spam botova, morate imati uključen Javascript da bi je vidjeli